Prijedlog novog e-commerce zakonodavstva: EU zaboravlja na zaštitu trgovaca!

European Union Law Eu Parliament

Europska komisija je 25. svibnja objavila prijedlog novog e-commerce zakonodavstva koji bi, prema njihovom uvjerenju, pomogao potrošačima i trgovcima iskoristiti potpuni potencijal jedinstvenog digitalnog tržišta u EU. Tim su se prijedlogom obistinili strahovi web trgovaca koji pojedine odredbe smatraju nepravednima.

Predloženo zakonodavstvo obuhvaća tri područja:

  • Uredbu o geoblokiranju (obveza prodaje svim potrošačima)
  • Uredbu o dostavi paketnih pošiljaka (naglasak na transparentnosti tarifa)
  • Uredbu na temu sudjelovanja na području zaštite potrošača.

U sklopu prijedloga nalazi se i način komunikacije na online platformama, a uredba o geoblokiranju definira još nekoliko drugih elemenata poput: uvođenje obveze prodaje kupcima u inozemstvu, obvezan nediskriminirajući pristup uvjetima plaćanja odnosno načinima plaćanja te obvezna prodaja tvrtkama bez namjere daljnje preprodaje.

69 % velikih trgovaca i 55 % srednje velikih trgovaca na području EU provodi geoblokiranje

Moramo spomenuti da je Europska komisija provela i opsežno Mystery Shopping istraživanje u kojem je bilo uključeno više od 10.000 internetskih trgovina na području EU. U nastavku vam prenosimo neke od najzanimljivijih statističkih podataka:

  • 2% web stranica blokira ili automatski preusmjerava kupce na neku drugu internetsku stranicu
  • samo 37% kupovina je moguće zaključiti
  • 27% se ne može registrirati u web trgovini
  • 32% web trgovina ne dostavlja u državu kupca, iako mu omogućava registraciju
  • 26% kupaca ne može upotrijebiti željeni način plaćanja
  • 44% web trgovina ne posluje u skladu sa uputama 8. članka Direktive o pravima potrošača iz 2011. koji određuje da se potrošače mora obavijestiti o eventualnim preprekama prilikom plaćanja ili dostave već u početnoj fazi kupovnog procesa
  • istočnoeuropske države su najviše diskriminirane od strane zapadnoeuropskih država
  • najčešće blokirane kategorije proizvoda su mali kućanski aparati, računalni i elektronički proizvodi te odjeća
  • 69% velikih trgovaca i 55% srednje velikih trgovaca na području EU provodi geoblokiranje.

Izvorno izvješće na engleskom jeziku »

Ključne odredbe predloženog  propisa su:

  • općenita obveza trgovca da je na raspolaganju svim europskim potrošačima, ali bez obveze regulirane dostave ili pokrića dostave u cijeloj EU,
  • nedvosmislena suglasnost potrošača s preusmjeravanjem na drugu internetsku stranicu,
  • trgovci koji kupcu blokiraju pristup zbog nacionalnog zakonodavstva moraju mu na njegovom materinjem jeziku objasniti opravdanost blokade,
  • zabrana blokiranja načina plaćanja (npr. ako web trgovina prihvaća plaćanje Maestro karticom hrvatskog kupca ne smije blokirati francuskog kupca),
  • obveza B2B prodaje pod uvjetom da nema pretprodaje,
  • ugovori o distribuciji koji krše predložene propise smatrat će se nevažećima.

Iz perspektive trgovca postoji niz upitnih odredbi

Na prvi se pogled predloženi propisi možda čine privlačnima, ali postoji nekoliko problematičnih elemenata. Ukoliko bi bila obvezna prodaja inozemnim kupcima, to bi značilo da trgovac mora poznavati sva prava potrošača u svim državama EU. Posljedično bi se na trgovce stvarao veliki pritisak, odnosno potreba za stvaranjem korisničke podrške u prekograničnoj prodaji.

S OBZIROM DA KUPCI OČEKUJU POŠTIVANJE NACIONALNIH ZAKONA O ZAŠTITI POTROŠAČA, MOŽE SE OČEKIVATI VEĆI BROJ PRITUŽBI I MOGUĆE ESKALACIJE SPOROVA

Gledajući načine plaćanja, pravilnik spominje nediskriminaciju plaćanja, ali pri tom ne objašnjava je li trgovac primoran svim kupcima omogućiti isti oblik financiranja. Isto tako, pravilnik ne objašnjava što točno označava preusmjeravanje ili druga verzija internetske stranice iz čega mogu proizaći eventualne nejasnoće u pogledu razumijevanja obveza te suglasnosti potrošača na preusmjeravanje na “tu drugu internetsku stranicu”.

Dio pravilnika koji se odnosi na suradnju kod zaštite potrošača ima zanimljivu polazišnu točku jer naglašava međusobnu suradnju na razini cijele EU dok istovremeno daje još više ovlasti nacionalnim zakonodavstvima. Zaštita potrošača na nacionalnoj razini bi se tako pojačala jer bi nacionalne institucije:

  • imale mogućnost provjeriti da li internetska stranica geoblokira, odnosno ne poštuje pravila EU kod post prodajnih usluga (npr. povrat proizvoda),
  • mogle zahtijevati hitno gašenje internetske stranice za koju se sumnja da provodi različite oblike neovlaštenog poslovanja,
  • zahtijevale podatke o domeni internetske stranice u registrima i bankama s namjerom otkrivanja identiteta trgovca,
  • imale neograničen pristup dokumentaciji,
  • mogle pokrenuti istragu te prije njenog završetka obavijestiti javnost,
  • obavljale testne kupovine.

Unatoč činjenici da u potpunosti podržavamo smanjenje svih oblika prijevara u internetskoj prodaji, u isto vrijeme opažamo prijetnju predloženog pravilnika u prekograničnom, ali i lokalnom kontekstu jer se može dogoditi da na temelju jednog od gore spomenutih primjera, trgovac bude izložen istrazi bez čvrstog temelja. U tim istražnim postupcima, Komisija ne jamči niti komunicira potrebu za zaštitom ugleda trgovca koja značajno utječe na njegovo poslovanje.

KOMISIJA ZABORAVLJA NA POTREBU ZAŠTITE UGLEDA TRGOVCA KOJA MOŽE ZNAČAJNO UTJECATI NA NJEGOVO POSLOVANJE

Intencija Komisije je stvoriti ravnopravan pristup cijenama i uvjetima plaćanja (osim u slučaju kada postoji objektivno opravdanje trgovca, poput potrebe za registracijom za PDV u drugoj državi ili određeni propisi javnog značaja), poticanje transparentnosti cijena dostavnih usluga, povećanje sigurnosti potrošača putem rasta ovlasti nacionalnih institucija te dodatna zaštita potrošača. Smatramo da bi Komisija trebala pod povećalo uzeti prakse i načine poslovanja trgovaca te primjere zloupotrebe sigurnosti potrošača umjesto da se samo stavlja u ulogu potrošača i njegovih interesa.

Članak je preveden sa Shopper’s Mind Slovenija – smind.si.